nedjelja, 18. ožujka 2018.

Balkanski velikan dr. Aćif Skenderović


Doktor Aćif Skenderović, sin Halila, a unuk Rašidov, rođen je 4. aprila 1938. godine u selu Trpeze, općina Berane u Republici Crna Gora. Osnovno obrazovanje završio je u svom mjestu, a od svog oca Halila i zanat krojača. Godine 1956. odlazi sa svojim ocem u Sarajevo gdje upisuje Gazi Husrev-begovu medresu koja je u to vrijeme trajala osam godina, pa je tako 1964. uspješno završava, a potom odlazi na služenje vojnog roka u trajanju od dvije godine, što je bila stroga obaveza u to doba. 

Nakon povratka iz vojske postavljen je za imama u Visokom; tačnije u džamiji Šadrvan. U tom periodu dolazi na red i ženidba, a nakon rođenja prvog djeteta odlučuje se i kreće na put proširenja znanja. Odlazi u Misr (Egipat), tj. u Kairo, gdje upisuje fakultet usuli-d-dina i tako uspijeva u peroidu od devet godina da završi fakultet i magistrira. Njegov magistarski rad je bio na temu: „Da'va je fard islamskom Ummetu“. Nakon toga, 1974. upisuje doktorat i u istoj godini doktorira na temu: „Da'va i da'ije u Jugoslaviji“. Nakon uspješnog doktorata vraća se u Sarajevo gdje se zapošljava 1976. u Islamskoj Zajednici. Od tog perioda pa sve do 1995. bio je stalni profesor u Gazi Husrev–begovoj medresi, a obnašao je i druge funkcije kao što je uža šura u saboru, a u jednom periodu u danima rata obnašao je funkciju naibu-reisa (vršioc dužnosti reisa). Dao je veliki doprinos tadašnjim postojećim glasilima kao što je Preporod, Glasnik islama i Takwim... Ovdje želimo istaći period od agresije na BiH pa do samog kraja koji je doktor proveo u okruženom Sarajevu noseći pušku kao mudžahid na Allahovom putu, a posebno se istakao u odbrani Dobrinje zajedno sa tzv. Gadafijem i mnogim drugima. Sam predsjednik BiH u to doba, rahmetli Alija Izetbegović prepoznao je kvalitete i ljudstvo kod ovog čovjeka te se s njim često savjetovao po mnogim pitanjima. 

Nakon završetka agresije na BiH dr. Aćif nije se zaustavio, već se samo prestrojio na drugi kolosjek koji se zove da'va – poziv u Allahovu vjeru. Vidimo, ni rat, a nakon toga ni penzija, nisu zaustavili ovog balkanskog da'iju, naprotiv prešao je granice Balkana uzduž i poprijeko. Na putu da've obišao je Ameriku, čitavu Evropu i mnoge islamske zemlje, držeći razna predavanja i ostvarujući bitne kontakte sa muslimanskim zajednicama, organizacijama i pojedincima diljem svijeta. U poznim godinama doktorovog života opskrbljuje ga Allah, džellešenuh, sinom kojem daje ime Jusuf. Na dan šejhovog odlaska u bolnicu Jusuf je napunio 14 godina. Bila je to velika radost za njega što mu je Allah, džellešenuh, podario muško dijete, a u isto vrijeme i veliko iskušenje, jer je malom Jusufu po rođenju otkriven tumor na mozgu. I pored takvog iskušenja i velikog materijalnog izlaganja nije bio spriječen da u prvi plan stavi da'vu i sve ostalo potčini tome. Ne možemo a da ne spomenemo posebne zasluge ovog balkanskog da'ije na polju da've kada je u pitanju selefijska sahva, tj. islamsko buđenje na Balkanu. Upravo je doktor vidio svoju ulogu da bude most između islamske Sahve i zvaničnih institucija koje tumače islam na ovim prostorima. Kada bi se god isticao određeni da'ija ili grupacija ljudi u promicanju selefijskog menhedža on bi dao podršku i zajedno s njima krčio puteve. Ovdje moramo istaći šejha Imada i tadašnji džemat kojeg je vodila Aktivna Islamska Omladina, a zatim šejha Jusufa Barčića, rahimehullah, za koga je doktor često govorio da se još u medresi govorilo: „Da nam je Jusufovog ahlaka“. I ovo je znao reći doktor: „Kako je bilo lijepo družiti se sa Jusufom; on bi znao čitati knjigu iz akide, a njegov profesor bi je tumačio“. Allah se smilovao njegovom učeniku, a i našem učitelju dr. Aćifu. Ovo je bila horizontala našeg doktora ali i u vertikali nije zaostajao. Isticao se šejh sa velikim zuhdom i skromnošću. 

Šejh Aćif je ujedno i prvi doktor sa Azhera na ovim prostorima, ali je vrlo brzo shvatio da zvanje plaho ne koristi ako ne bude rada po njemu i ibadeta. On bi redovito podsjećao svog učenika i hatiba, Muderisa efendiju, da najavi s hutbe nastupanje bijelih dana, da ljudi poste ponedjeljak i četvrtak i ostale termine u kojima je post preporučen. Noćni namaz, puno zikra i puno dove za sebe i muslimane, bila je svakodnevnica našeg učitelja Aćifa. Možda mnogi ne znaju da je doktor iskušan i sa gubljenjem vida, ali ni to iskušenje ga nije spriječilo da nastavi putem kojim je davne 1956. krenuo. Oživio je sunnet Abdullaha b. Ummi Mektuma, radijallahu 'anhu, koji je slijep na namaz dolazio, pa je tako naš doktor plaćao taxi 3.80 KM od svog stana do džamije, kako bi uzeo nagradu džem'ata. 

Kao što Omer, radijallahu 'anhu, nije mogao odvratiti slijepog i ostarjelog Abdullaha b. Ummi Mektuma, radijallahu anh, da krene u džihad, tj. pohod na Kadisiju, tako ni porodica, sljepilo, ni sva druga iskušenja nisu mogla spriječiti ovog velikana da krene u zadnji pohod svoje da've, tj. u Bosansku Krajinu. Imao je šejh predosjećaje blizine edžela, tako dok smo putovali prema Krajini i o svemu razgovarali upečatljivo mi reče: „Brate moj, šta misliš da me Allah počasti da umrem na ovom putu?!“ Obilazili smo Krajinu i susretali se sa mnogim džematima, preciznije kazano mnogim njegovim učenicima sa medrese, gdje bi on grleći se sa imamima pitao šta je sa džematom, šta je sa bradom, zašto nema pet vakat namaza u džematu itd... Glavni cilj njegova dolaska u Krajinu bio je uzeti učešće na zimskim susretima pod nazivom „Budi pomagač Allahove vjere“ u novosagrađenom islamskom centru u Bužimu i posjeta džemata Tržačka Platnica gdje je davne 1958. počeo svoju da'vetsku karijeru. Ono što se može istaknuti iz zadnijh predavanja doktora jeste stavljanje akcenta na halke Kur'ana koje bi se međusobno povezale na jedinstvo muslimana, tj. da se selefijski džemati ujedine u jedan džemat, čiji je počasni predsjednik do kraja svoga života upravo bio doktor Aćif Skenderović. Dakle, njegovi zadnji vazovi su vasijjet ovoj sahvi od čovjeka koji je sav svoj život posvetio buđenju islama na ovim prostorima i u tome je velika pouka za onoga ko pameti ima. 

Tokom boravka u Krajini, nadajući se da osvane četvrtak, kako bi se uputili ka Sarajevu; ali dok čovjek kuje Allah određuje, naš šejh iznenada dobiva prve srčane napade. Šejh Aćif, i dalje svjestan... nije padao u komu, što je i same doktore ostavljalo bez teksta nakon svih nalaza. Upućujemo se zajedno s njim u hitnu medicinsku službu u Bužimu, gdje nas doktor ponovno iznenađuje; uzima svoj valkman za snimanje, kojeg je koristio za snimanje svojih i ostalih predavanja kako bi preslušao šta je govorio on ili drugi, i kako bi ukazao na eventualne greške. Pritišće valkman i počinje da govori... Prvo je spomenuo Allaha i zahvalio se, a zatim reče: 
„Danas je 4. januar 2010. Uputili smo se prema hitnoj pomoći, potpuno svjesno izjavljujem da ako umrem da me ukopate ovdje u Krajini, tj. kod Bilalovog babe, i da mi domaćin obavi dženazu po Sunnetu bez ikakvih novotarija.“

Doktori utvrđuju da se desio srčani udar te ga prebacuju u Kantonalnu bolnicu u Bihać, na poseban odjel za srčane bolesti. Ni u tom stanju se šejh ne predaje, obavlja svaki namaz, prvih dana uzima tejjemum a nakon boljeg dolaska sebi uzima abdest. Ne ostavlja vazove ni u bolnici; vazi doktorima, sestrama, posjetiocima od svojih učenika i ostalim muslimanima. Taman, kada svi zaključujemo da se šejh izvukao iz ove bolesti, stvar se okreće u drugom pravcu i tako u srijedu 10. janura 2010. preseli na bolji svijet naš uvaženi doktor Aćif Skenderović. Allahova odredba ne zaobilazi nikog pa ni šejha Aćifa: „Ti ćeš uistinu umrijeti, a i oni će pomrijeti.“ (Prijevod značenje Ez-Zumer, 30.), "Svi smo Allahovi i svi ćemo se Njemu vratiti!"(Prijevod značenje El-Bekara, 156.) 
Molimo Allaha Uzvišenog da se smiluje našem profesoru i da mu dâ odabrano mjesto u Džennetu gdje su nastanjeni poslanici, šehidi, učeni, pobožni i dobri ljudi! Amin! Neka je hvala Allahu na početku i na kraju, i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem.

0 komentari

:) :-) :)) =)) :( :-( :(( :d :-d @-) :p :o :>) (o) [-( :-? (p) :-s (m) 8-) :-t :-b b-( :-# =p~ :-$ (b) (f) x-) (k) (h) (c) cheer

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

 
© Riznice korisnog znanja
Designed by BlogThietKe Cooperated with Duy Pham
Released under Creative Commons 3.0 CC BY-NC 3.0
Posts RSSComments RSS
Back to top