Osobine licemjera

Tako mi Allaha!

Koliko su islamskih uporišta oni uništili; koliko su tvrđava oni odveli u ruševine; koliko su putokaza islama oni prebrisali; koliko su uzdignutih zastava oni spustili; i koliko su sjemena sumnji oni nastojali da posiju kako bi iskorijenili vjeru! Islam i muslimani su uvijek bili suočeni sa njihovim iskušenjem i smutnjom od njih, talasom za talasom oni napadaju na njega i pritom misle da čine dobro. Kada im se kaže:

“Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (Bekara, 12)“”

“Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” (Saff, 8)

“Oni su odlučili da napuste Objavu i da slijede put drugačiji od onoga kako ona nalaže: A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda.” (Al-Mu’minun, 53)

“I zbog toga, Ostavljaju ovaj Kur’an napuštenim!” (Furqan, 30) 

Osobine vjere se ne nalaze u njihovim srcima i zbog toga je ne poznaju, zaboravni su prema njenim temeljima i zbog toga ne vode računa o njima, ugašena su blistava svjetla njenih zvijezda u njihovim srcima i oni ne pokušavaju da ih ponovo upale, tama njihovih mišljenja i vjerovanja je pomračila sunce vjere tako da oni nisu u mogućnosti da je vide. Oni ne prihvataju uputu Allaha sa kojom je On poslao Svoje poslanike i oni ne pridaju pažnju tome već ih ostavljaju zarad svojih vlastitih mišljenja i vjerovanja. 

Oni su iskrivili tekstove Objave od njihovog pravog statusa, odvojili su od njih njihovu važnost i potpunost i podvrgli su ih sumnjama i lažnim tumačenjima. Izgovor za izgovorom oni upućuju protiv ovih tekstova i kao da se suočavaju sa njima na način na koji loš domaćin dočekuje nerade goste: odbijajući prihvatanje i velikodušnost sve dok u isto vrijeme tjera sebe da ih ugosti pa ipak ih drži na distanci. Oni kažu ovim tekstovima „Nemate mogućnosti da prođete pored nas“ i ako ne pronađu način do da ih prihvate oni to urade iznoseći mnogobrojne spletke i izmišljajući razne principe. Kada ti tekstovi nađu način da prođu kroz njihova vrata oni kažu: „Šta mi imamo sa ovim literarnim značenjima, oni nam ne donose nikakvo ubjeđenje!“ i općenite mase među njima kažu: „Dovoljno nam je ono što smo zatekli od kasnijih ljudi jer su oni bili učeniji od ispravnih prethodnika i čvršći i ispravnije upućeni u poznavanje dokaza i potvrda!“ 

Sa njihova gledišta je put ispravnih prethodnika put jednostavnosti i ispravnosti srca jer oni nisu uložili trud istražujući i postavljajući principe retorike već su samo posvetili sebe radeći ono što je obavezno i izbjegavajući zabranjeno. Stoga je za njih put kasnijih ljudi duboko ukorijenjen u znanje i mudriji dok je put ispravnih prethodnika veći u neznanju ali sigurniji. Kada neko od njih slijedi Knjigu i Sunnet on to čini samo vanjštinski i poput je magarca koji nosi knjige, ne razumije ništa od onoga što nosi. Objava je u njihovim očima roba bez profita i kao takva bezvrijedna. Oni koji je istinski slijede su u njihovim očima neznalice. 

“Kad im se kaže: “Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!” – oni odgovaraju: “Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?” – A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.”(Bekara, 13) 

Oni su se okrenuli od Knjige i Sunneta ismijavajući one koje ih slijede i gledajući sa visoka na njih. Oni odbijaju da se predaju objavi navodno zbog znanja koje imaju: a kakvo je to znanje! Uvijek ćeš ih naći kako ismijavaju one koji slijede čist izvor objave ali “Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.“ (Bekara, 15) 

Oni krstare u okeanima tame putujući čamcima sumnje. Nesigurnost i sumnja ih muči dok plove kroz valove iluzije. Jaki vjetrovi uništavaju njihove brodove i vode ih ka uništenju. “Takvi su oni koji su kupili zabludu za Uputu; pa ne profitira trgovina njihova i nisu upućeni.“(Bekara, 16)