Pokajanje – tevba

Pokajanje (arp. et-tevba) je iskreni povratak Allahu Uzvišenom nakon učinjenog grijeha, bio to grijeh nevjerstva ili nešto manje od toga. Svaki musliman ima potrebu za pokajanjem i stalnim istigfarom (izgovaranjem zikra: estagfirullah /Bože, oprosti mi!/), u svakom životnom dobu i situaciji, jer čovjek po svojoj prirodi je sklon griješenju. 

Kada god pogriješi, vjera propisuje čovjeku da učini pokajanje i oprost zamoli od Boga. Uvjeti ispravnog (kod Allaha prihvaćenog) pokajanja Svako pokajanje, bilo ono za grijeh nevjerstva; kufra ili širka, ili neki drugi grijeh, treba da ispuni određene uvjete: 

     1. Odstupanje od grijeha 

Pokajanje neće biti ispravno za grijeh u kojem se pokajnik još nalazi, ali je ispravno ako se desi da pokajnik ponovi grijeh za koji se ranije pokajao. Međutim, za svaki novi grijeh ili povratak u stari grijeh potrebno je učiniti novo pokajanje. 

     2. Žaljenje zbog ranije počinjenih grijeha 

Pokajanje se ne može predstaviti stvarnim bez izražavanja žaljenja i tuge zbog ranije počinjenih grijeha. Također, nije se istinski pokajao onaj ko priča o svojim ranijim grijesima i diči se time, a u vezi toga Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Žaljenje je znak pokajanja.” (Ibn Madže, 4252). 

     3. Čvrsta odluka o neponavljanju grijeha 

Pokajanje neće biti ispravno ako onaj ko se kaje za grijeh i traži oprost, namjerava da ponovi taj isti prijestup. 

Koraci ka ostvarenju ambicije 

•  Da se zarekne i čvrsto odluči da se neće vraćati na stari grijeh bez obzira u kakvim se okolnostima našao. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko osjeti tri stvari, pronašao je slast vjerovanja - imana.”, pa je od njih spomenuo i: “da prezire povratak u nevjerstvo (grijeh) kao što prezire da bude bačen u vatru.” (El-Buhari, 21 i Muslim, 43). 

•  Izbjegavanje i udaljavanje od lokacija i ljudi koji mu uljepšavaju grijeh i loše utiču na snagu vjerovanja – imana.
• Konstantno upućivanje dove Allahu Uzvišenom s molbom za ustrajnost u vjeri sve do smrti, nebitno kojim jezikom molio ili na koji način. Navest ćemo neke kur’anske i sunnetske dove: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao.” (Ali Imran, 8.)
  “O Ti koji srcima upravljaš, učvrsti srce moje u vjeri Tvojoj.” (Et-Tirmizi, 2140).