Pravo prijateljstvo nikada ne umire

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je u jednom gradu živio iznimno bogat mladić. Njegov otac trgovao je sa draguljima i zaradio je ogromno bogatstvo. Mladić je imao nekoliko prijatelja prema kojima je bio posebno darežljiv, a oni su na njegovu darežljivost uzvraćali zahvalnošću i poštovanjem.

Međutim, poslije očeve smrti, njegova porodica je naglo osiromašila i bankrotirala, tako da su ostali bez igdje ičega.

Mladić se tada prisjetio svojih prijatelja iz vremena dok je bio bogat. Saznao je da je jedan od njih, onaj sa kojim je bio najviše blizak i kojem je najviše pomagao, postao toliko bogat da je, osim velikih količina novca koje je posjedovao, bio vlasnik palača i drugih nekretnina. Stoga je on odlučio da posjeti svoga prijatelja ne bi li možda kod njega pronašao posao ili put da popravi svoje teško materijalno stanje.

Kad je došao do vrata palače dočekale su ga sluge, pa ih je on podsjetio na odnos sa vlasnikom palače i kakvo je prijateljstvo vladalo među njima.

Sluge su otišle i obavijestile njegovog prijatelja o tome. Vlasnik palače je pogledao iza zavjese da vidi o kome se radi. Ugledao je muškarca u trošnoj odjeći na kojem su bili vidljivi tragovi siromaštva i gladi, ali je odbio da ga primi. Rekao je slugama da mu kažu da vlasnik trenutno ne može primiti nikoga.

Mladić se vratio, ali nije mogao da se načudi takvom postupku njegovog najboljeg prijatelja. Bio je tužan i razočaran zbog činjenice da prijateljstvo i istinske vrijednosti mogu tako lahko umrijeti i nestati. Pitao se kako je moguće da kod ljudi umre savjest i da čovječnost teško nalazi put do nekih ljudskih srca.

Vraćajući se kući susreo se sa trojicom muškaraca koji su mu izgledali zbunjeno kao da traže nešto. Upitao je: ”Ljudi, šta tražite? Mogu li vam pomoći?” Odgovorili su: ”Tražimo tog i tog čovjeka”, i spomenuli su ime njegovog oca.

Rekao im je: ”To je moj otac, ali on je davno umro.” Trojica muškaraca su izrazili svoje žaljenje zbog toga i spomenuli su njegovog oca po dobru i velikom dobročinstvu, a zatim su rekli: ”Tvoj otac je trgovao sa draguljima i on je nama u emanet ostavio neke dragulje.” Zatim su izvadili kesu punu dragulja, predali mu je i otišli. Mladić je ostao iznenađen i zbunjen, nije mogao da povjeruje u ono što je vidio i čuo.

Ali se pitao gdje su danas oni koji će kupiti tolike dragulje, jer iznimno bogati ljudi kupuju dragulje, a u njegovom gradu nema niko ko bi mogao kupiti i jedan dragulj.

Nedugo zatim, prije nego je došao do svoje kuće, sreo je stariju ženu na kojoj je primijetio tragove otmjenosti.

Ona mu je rekla: “Sine moj, gdje mogu naći nakit i dragulje za prodaju u vašem gradu?” Čovjek je stao kao ukopan od iznenađenja, a zatim je upitao ženu kakav nakit i dragulje želi. Odgovorila je: ”Sve vrste dragog kamenja, bez obzira na njihovu cijenu.” Nakon toga mladić joj je pokazao dragulje, ona je kupila nekliko komada i obećala je da će otkupiti sve dragulje što ima.

Tako se situacija kod čovjeka u jednom trenu promijenila na bolje. Nakon poteškoće došlo je olakšanje i on je nastavio da se bavi trgovinom u kojoj je imao ogroman uspjeh.

Nakon nekog vremena sjetio se svog prijatelja, vlasnika palače, pa mu je napisao poruku u stihovima i poslao mu po svome slugi.

U poruci je pisalo:

Prijateljevao sam sa ljudima koji za vjernost ne znaju,

koji razne trikove koriste da licemjerstvo svoje sakriju.

Nisu prestajali da me hvale dok sam bogat bio,

a danas me ne prepoznaju, jer sam osiromašio.

Kad je pročitao stihove svoga prijatelja, vlasnik palače mu je također odgovorio u stihovima u kojima je rekao:

Trojicu ljudi koji su ti dragulje dali ja sam poslao,

i nije bilo drugog razloga osim da bih varku izveo.

Moja majka je ona žena što ti je dragulje otkupila tada,

a ti si bio i ostao moj brat i više od toga, ti si moja krajnja nada.

I znaj da te nismo odbili primiti zbog oskudice i škrtosti,

već što smo te željeli sramote i poniženja sačuvati.

U ovoj priči kriju se mnogobrojne pouke, a mi ćemo spomenuti neke od njih.

Prvo, ljudski život je u znaku stalnih iskušenja i mijena. Dani su Allahova vojska kojom On neke ljude uzvisuje, a neke unizuje. Stoga, ako si bogat ne budi siguran od siromaštva, ako si siromašan ne gubi nadu u bogatstvo, ako si zdrav ne budi siguran od bolesti, a ako si bolestan ne očajavaj u pogledu izlječenja.

Drugo, dobročinstvo neće biti uzaludno i neće propasti. Čak ako i propadne kod ljudi, kod Allaha sigurno neće. Stoga, čini ljudima dobro u ime Allaha, i ne očekuj da ti zahvaljuju na tome ili da ti uzvrate istom mjerom. Sadaka koju staviš u ruku siromaha, sačuvat će te da ti ne pružaš ruku da bi ti drugi ljudi udijelili sadaku.

Treće, dunjaluk je mjesto sijanja, a ne mjesto žetve. Stoga, posij na njemu ono što će ti biti drago požnjeti sutra.

Četvrto, ako si nekome učinio dobročinstvo nemoj ga podsjećati na to i nemoj prigovarati, a ako je tebi neko učinio dobročinstvo nemoj to nikad zaboraviti.