četvrtak, 17. svibnja 2018.

Islamska kultura

Priredio: Abdulvaris Ribo

Kada hoćemo da govorimo o islamskoj kulturi, ne možemo a da naš govor ne otvorimo sa kur’anskim ajetom, jer sam Kur’an je glavni izvor te kulture. Zato ćemo i ovaj tekst započeti kur’anskim ajetom u kojem Uzvišeni Allah kaže: « Allaha slavi i ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Svetoga, Silnoga, Mudroga. On je neukima poslao Poslanika, jednog izmeðu njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi, i drugima koji im se nisu priključili, On je Silni i Mudri. To je Allahova milost koju On daje kome hoće, a u Allaha je milost velika.» (El-Džumu’a, 1.-4.)

Nakon ovih svetih i uzvišenih Allahovih riječi koje otvaraju našu temu «ORIGINALNA ISLAMSKA KULTURA», navest ću riječi nama poznatog mislioca i autora Rože Garodija koji je rekao: « U islamu sam našao socijalni, ekonomski i moralni sistem koji je moćan i sposoban da izvede čovječanstvo iz njegovog sadašnjeg bespuća i ponora.»

Danas se na sav glas i punim ustima govori o kulturi, kako u svijetu, tako i ovdje kod nas u našem okruženju, ali nažalost, kultura je, generalno, u velikoj krizi. O uzrocima te krize ću govoriti drugom prilikom. Prije nego li počnem govoriti o islamskoj kulturi i islamskom poimanju pojma kultura, osvrnut ću se na samu definiciju kulture. Naime, veoma je važno znati da do dan-danas u svijetu ne postoji općeprihvaćena i jedinstvena definicija kulture i pored mnoštva kongresa, pisanih djela na tu temu i simpozija koji su se održavali s ciljem da se pobliže definira pojam kulture.

Značenje kulture

Kultura je riječ latinskog porijekla, a znači; skup svega onoga što je ljudsko društvo postiglo i ostvarilo u oblasti proizvodnje, društvene i duhovne djelatnosti. Kultura je stupanj društvenog i duhovnog razvoja pojedinca; prosvijećenost, obrazovanost, načitanost, posjedovanje odreðenih navika, vladanje, ponašanje, odgoj. ( Idrizović, Jesenković, Knor, Riječnik stranih riječi, str. 195.)

Postoji i termin nacionalna kultura, a označava historijsku tradiciju, moral i običaje, književnost i umjetnost svakog naroda. (Vidi; isto)

Nacionalna kultura

Malo ću se zadržati na ovoj složenici NACIONALNA KULTURA. Neki mislioci i istraživači su nacionalnu kulturu definirali kao: dominirajući način života u nekom društvu. Znači, nacionalna kultura obuhvata: tradiciju, moral i običaje nekog naroda, bili oni u skladu sa Tekstom objave ili ne. Prema tome, ne znači da je svaka nacionalna kultura dobra i pozitivna. Ona kultura čiji se elementi suprotstavljaju originalnim božanskim načelima i principima je negativna kultura, bez obzira iz kojeg naroda dolazila. Uzvišeni Allah je slao poslanike, upravo radi toga da promjene i isprave negativne elemente kulture jednog naroda; ubjeðenja, običaje, moral i tradiciju. Kur’an o tome govori na mnogim mjestima. Kada su poslanici svoje narode pozivali uputu i Pravome putu, oni su im odgovarali: « I eto tako, prije tebe , Mi ni i jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli, nisu govorili: « Na ovome smo naše pretke zatekli i mi ih u stopu slijedimo.» (Ez- Zuhruf, 23.)

Stoga nije ispravno i nije u redu izjednačavanje svih kultura, jer izjednačavanje kulture koja izvire iz božanske vjere koju je objavio Sveznajući i Mudri, i kulture koja je proizvod ljudske volje, običaja i navika, je, u najmanju ruku nepravedno. Danas, kada se govori o kulturi, najčešće se spominju istočna, zapadna i islamska kultura.

Izvori i osobenosti islamske kulture

Svaka od ovih kultura ima svoje izvore, specifičnosti i osobenosti. Nas, prije svega, interesira originalna islamska kultura, njeni izvori, originalnost i različitost sa drugim kulturama. Glavni temelj i izvor islamske kulture je Božija objava, predstavljena u Kur’anu i Poslanikovoj tradiciji (Sunnetu). Ta Objava je kod svojih sljedbenika izgradila jasan i zdrav akaidski (dogmatski) pogled na život, odredila im put i pravac, obilježja toga puta, kao i sisteme i zakonodavstvo koje će im suditi. Ovo je osnovna razlika izmeðu islamske kulture, s jedne, i istoćne, odnosno zapadne kulture, s druge strane. Meni je prvenstveno cilj da naglasim i podvučem postojanje originalne i po mnogo čemu posebne islamske kulture, kojoj mi muslimani i pripadamo, odnosno, kojoj bi trebali pripadati.
Islamska kultura je po mnogo čemu jedinstvena i odlikuje se nad ostalim kulturama, prije svega, po tome što su spomenute kulture produkt ljudske misli i običaja, dok je originalna islamska kultura, sa svojim ideološkim, moralnim i praktičnim osnovama, izravni produkt Božije objave i upute. Vjera islam je ta koja je oformila i oblikovala islamsku kulturu, i svi oni elementi koji su pridodati originalnoj islamskoj kulturi, a kose se sa osnovnim načelima sadržanim u Kur’anu i Sunnetu, ne pripadaju toj kulturi. Tako npr. idolopokloničku arhitekturu, spomenike i naslijeðe, ne smijemo i ne možemo nazvati islamskom kulturom.

Uticaji stranih kultura

Ono što je posebno važno istaknuti, kada su u pitanju muslimani, generalno,a muslimani ovih krajeva posebno, jeste veoma snažan uticaj negativane zapadne kulture, čiji se tragovi mogu primjetiti svuda oko nas u svim segmentima života; u oblasti kulture oblačenja, komuniciranja, objedovanja i općenito, kulture življenja. To je ono što bi trebalo da nas zabrinjava, ako nam je stalo do naše vjere i kulture. Zbog čega kažem vjere i kulture? Zbog toga što je kod nas vjera u tijesnoj vezi sa kulturom, i nestajanje kulture znači nestajanje i vjere i obrnuto. Malo po malo muslimani ovih prostora poprimaju elemente zapadne kulture, istovremeno zapostavljajući iostavljajući svoju originalnu islamsku kulturu.

(Ne)kultura odijevanja

To se nigdje jasnije ne očituje kao što se očituje u oblasti kulture odijevanja. Otkrivanje i razgoličavanje ljudskog tijela, a posebno ženskog, niije ništa drugo do produkt negativne zapadne kulture koja se, nažalost, udomaćila i kod muslimana. Bitno je naglasiti da se po ovome pitanju, kao i po svim važnijim pitanjima, islamska kultura ekstremno razlikuje od zapadne, zbog toga što imaju različite izvore i samim tim različite poglede na svijet i život. Ovdje je bitno pojasniti jedno veoma važno pitanje, koje je u uskoj vezi sa kulturom oblačenja, a to je pitanje čovjekovog seksualnog instikta. To je jedna realnost čovjekovog postojanja koju islam ne negira i ne previða. Zadovoljavanje tog instikta nije protivriječno duhovnim potrebama čovjeka. Sva ograničenja i zabrane po tome pitanju s kojima islam dolazi imaju za cilj da neutrališu negativno i razorno dejstvo tog instikta i zaštite ga od štetnih poticaja, koji ga mogu učiniti toliko jakim da bude u stanju zavladati čovjekom i odvesti ga na stranputicu. U jednom takvom poimanju svijeta kakvo je islamsko, čovjek nije posmatran samo sa materijalnog aspekta, kao tijelo koje nestaje smrću i čija jedina prilika da proživi srećno i okusi sve životne užitke jeste period izmeðu roðenja i smrti. Pred njim je dugačak put u kome je smrt samo jedna od prepreka koje treba preći. On je okrenut Bogu, kao apsolutnom savršenstvu i izvoru svekolikog dobra i vrijednosti. U tjelesnim zadovoljstvima uživa umjereno, ne konstantno, i ne svuda i sa svima. Ne poistovjećuje se sa svojim tijelom, jer sebe vidi iznad toga, i zna da je breme koje nosi više od razmetanja izgledom. Prema svim idealističkim poimanjima svijeta, pa i islamskom, funkcija odjeće je da prikrije tijelo, a ne da ga istakne. Odjeća je za čovjeka svetilište, ona je bedem koji štiti tijelo od pljačke i čuva njegovu veličanstvenost. Ona služi za to da smanji seksualni nagon, a ne da ga uveća. Odjeća je osnovno stanište čovjeka, a ne njegova druga koža. Za jednog čovjeka vjernog islamu, savršenstvo se ne postiže ukrašavanjem, izlaganjem i trgovanjem vlastitim tijelom kao robom, već posvećivanjem duše svome Stvoritelju. U Kur’anu se kaže: ”Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je Milostiv prema robovima Svojim.” (K.2:207) i ”Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati.” (K.9:111)
Pitanje odjeće, njen oblik i vrsta, nipošto ne spadaju u jednostavna i površna pitanja, i mi ga nećemo tretirati kao proizvod ukusa pojedinca. Ovo pitanje je povezano sa dvjema različitim kulturama i odvojenim pogledima na svijet, ekstremno različitim u svim važnijim oblastima, pa tako i u kulturi odijevanja. U praksi je najlakše kopirati odjeću drugih; meðutim, prolaze vijekovi, a mi vidimo da ne samo da ne kopira odjeću drugih naroda, već suprotno tome, svaki narod nastoji da kroz kulturu odijevanja sačuva sopstvenu tradiciju. Oduvijek je promjena odjeće nagovještavala promjenu same kulture, a poznato je da čovjek ne može da okrene leða sopstvenoj kulturi dok ne odbaci svoju odjeću, i da neće obući stranu odjeću dok ne prihvati kulturu drugog naroda. Zbog toga se i kaže ”s kim si takav si”.

Glavna razlika imeðu savremene zapadne kulture i islamske kulture nastaje prilikom pokušaja da se definira čovjek. Ako je čovjek u zapadnoj kulturi biće za koje je duhovnost sporedna i samo nadgradnja materijalističke strane njegovog života, u islamskoj kulturi je biće kome je duhovnost ultimativni ideal i konačni cilj života. Duhovnost je osobina sa kojom treba pažljivo postupati i, uz veliki trud, pažljivo i odmjereno, koristiti sve tjelesne i duhovne darove koje ona pruža. Gospodaru naš, ne dozvoli da zaboravimo svoju vjeru, tradiciju i kulturu.

0 komentari

:) :-) :)) =)) :( :-( :(( :d :-d @-) :p :o :>) (o) [-( :-? (p) :-s (m) 8-) :-t :-b b-( :-# =p~ :-$ (b) (f) x-) (k) (h) (c) cheer

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

 
© Riznice korisnog znanja
Designed by BlogThietKe Cooperated with Duy Pham
Released under Creative Commons 3.0 CC BY-NC 3.0
Posts RSSComments RSS
Back to top