Kako da lijepo završimo ovodunjalučki život?

Smrt je neizbježna pojava, svako živo biće mora da se rastane sa svojim životom, sa svojom dušom. Ljudi nisu u stanju da dokuče stvarnost duše i njenu suštinu. Da će to za ljude ostatati neriješena enigma, na to upučuju riječi Uzvišenog Allaha: “Pitaju te o duši. Reci: ‘Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.‘” (Prijevod značenja El-Isra’, 85.). Da, to je ista ona duša, koja je nakon određenog perioda trudnoće „nastanila“ tvoje sićušno tijelo i pokrenula sve tvoje vitalne funkcije i organe.
Nakon preciznog stvaranja tvog tijela, melek zadužen za njeno donešenje poklanja ti od Allaha poklon koji se zove duša (život). Rekao je Allaha, dž.š.: “Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 13-14.)

Da, nakon određenog perioda, poslije 4 mjeseca trudnoće, u stomaku svoje majke, postao si živo biće. Izlaskom iz samo tebi poznatog svijeta (stomaka) sa svim potrebim organima, čulima, osjetilima za normalan život, tvoja duša polahko se navikava na drugi svijet i drugačije okruženje. Prvi put u životu svoju majku vidiš, oca, bližu rodbinu, nove face…i tako, godina za godinom, ne razmišljajući o smrti, dođe vrijeme da ista ta duša napusti tvoje tijelo. Duša odlazi Onome koji ju je poslao prvi put, nekad davno, prije 50-60 godina, a ljudima radi ibreta ostaje samo tvoje tijelo koje će zakopati u zemlju i ljudi će te polahko zaboravljati, tvoja slika u njihovim životima će sve više i više da blijedi.

Kako da na lijep i „otmjen“ način, napustimo ovaj svijet? Kako da svojoj duši, obezbjedimo što ljepši odlazak? Za lijep završetak, potrebna je tvoja iskrenost i predanost u činjenju dobrih djela, posebno djela u tajnosti. Da bi neko imao lijep završetak, nije uslov da je dotična osoba, ono 1000% vjernik prkatičar. Ne mora značiti. Tako ćemo naći primjer, gdje je osoba činila određene grijehe, ali je njegovo srce bilo iskreno u činjenju onih dobrih djela koja je radio redovno kao i ostali, poput namaza, posta i sl., i plus što je imao još tajnih djela koja je radio još iskrenije a za koja nije niko znao osim Allaha, takvoj se osobi Allah može smilovati da lijepo završi ovozemaljski život.

Isto tako, osoba koja je od malih nogu pokorna Allahu, kroz razne ibadete i uz veliku dozu iskrenosti, na kraju Allah podari da lijepo i sretno završi. Da, sretno, jer smrt za vjernika je očekivana radost.
Lijep završetak može da obuhvati četiri počasti a to su: počast riječima, vremena, djela (stanja) i mjesta. Kod nekih ljudi, mogu se naći u isto vrijeme sve četiri ove počasti a kod nekih samo jedna ili ostale dvije, tri, sve zavisi koji polažaj ima insan kod Allaha.

Primjer kad se kod vjernika spoje tri počasti lijepog završetka prilikom smrti: čovjek umre petkom izgovarajući kelime i šehadet u džamiji. Zato u ovom slučaju kažemo da ga je Allah počastio sa tri počasti u isto vrijeme a to su: počast govora (kelime i šehadet), počast mjesta (džamija) i počast vremena (dan mubarek džume). Ili da čovjek umre u džamiji ali u drugom danu, mimo petka, što znači, da mu je podarena počast mjesta ali ne i vremena.

Primjer kad čovjek prilikom smrti, kao lijep završetak, bude data počast i djela (stanja) spojena sa ostalim nabrojanim počastima. Primjer: čovjek, nakon što je klanjao ikndiju namaz, sjeo u džamiju da čini zikr ili uči Kur’an, te nakon toga umro. Ovaj Allahov rob je spoji počast govora (zikr), djela (namaz), vremena (poslije ikindije) i mjesta (džamija) Ili da musliman umre na dan Arefata dok dovi, spajajuči time počast mjesta (Arefat), počast djela (dova) i počast stanja (hadž).

Da bi imao lijep završetak, svoju vezu sa Allahom pojačaj iskrenošću i činjenjem što više tajnih djela.
Allah molim da ovodunjalučki život završimo onako kako je naš Gospodar zadovoljan, amin!
Saudin Cokoja