Početni ajeti sure Jusuf sadrže kompletan pedagoški program odgoja čestite i časne djece. Obratimo pažnju na početni dio 4. ajeta sure Jusuf:
''Kada Jusuf reče ocu svome: 'O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše.'"
Obratimo pažnju kome se Jusuf, alejhis-selam, obraća kad ima neki problem. Obraća se svome ocu, koji je njegov uzor, njegova snaga. Jusuf, alejhis-selam, odgojen je u kući vjerovjesnika, u kući gdje se živio islam i neminovno je da je Jusuf na svome ocu i majci vidio živi islam. On je odgojen da se, kad naiđe na teškoću, može obratiti svojim roditeljima koji će ga saslušati i pomoći.
Usporedimo to s našom situacijom. Kome se naša djeca obraćaju kada imaju probleme? Ocu ili majci? Ili im se nikako ne obraćaju, već rješenje traže na internetu, u lošem društvu ili negdje treće? Ko je našoj djeci uzor? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ili fudbaleri, pjevači? Ukoliko dijete ne odraste u sredini u kojoj se osjeća sigurno, zaštićeno i ukoliko se boji izreći svoje mišljenje jer će ga roditelji ismijati i izgrditi, ono će zaostati na polju razvoja i čitavog života mogu ga pratiti problemi poput manjka samopouzdanja, samopoštovanja, depresije, anksioznosti. Nemojmo misliti da je to samo trenutna reakcija djeteta. Nažalost, bol u dječijoj duši ostaje i kada ono odraste, i nemarnim odnosom danas spram naših mališana, narušavamo i njihov normalan razvoj i kasniji život.
Pogledajmo dalje osobine Jusufovog, alejhis-selam, odgoja. On se svome dragom ocu obraća riječima: ''O oče moj“, u prijevodu Besima Korkuta, ali u originalnom arapskom tekstu koristi se riječi EBETI, u značenju ''babuka moj'', ''dragi moj babo''. Dakle, Jusuf, alejhis-selam, obraća se ocu na najljepši mogući način, što ukazuje na to da je u svojoj porodici usvojio norme ponašanja, edeb i da je njegov dom bio dom ispunjen međusobnom ljubavlju i poštovanjem. Također, Jusuf, alejhis-selam, svom ocu iskazuje ljubav, slobodno bez ustručavanja, što nama danas ukazuje na važnost ljubavi i emocionalnosti općenito u odgoju djece.
U nastavku ajeta Jusuf, alejhis-selam, opisuje svoj san: “Sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše." Zamislimo se sad u sličnoj situaciji. Prilazi nam naše dijete od sedam godina i kaže: “Babo, ja sam sanjao čudan san.“ I nakon toga nam ispriča svoj san. Kakva bi bila naša reakcija? Da li bismo mi zbilja postupili kao Jakub, alejhis-selam, da li bismo saslušali i poštovali ono što nam dijete naše poručuje ili bismo ga omalovažili i povrijedili?
Kažu da ono što neko sam nema, ne može to drugom ni pružiti. Ovaj dio ajeta upućuje nas na stalnu potrebu popravljanja i izgrađivanja samih sebe, te da je to jedan od kamena temeljaca uspješnih brakova. Da Jakub, alejhis-selam, kao otac i pastir, nije sam bio odgojen, on ne bi mogao ni svoje dijete da odgoji kako treba, niti bi mogao da poštuje Jusufa, alejhis-selam, kako dolikuje.
Piše: Nedim Botić, prof.
Piše: Nedim Botić, prof.
0 komentari
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.