Džennet - pusta želja ili stvarnost?!

Kada je Faraon saznao da njegova žena Asija vjeruje u Allaha, s.v.t., umjesto u njega, on se razbjesnio! Kako je mogla? On je naredio svojim stražarima da je pretuku. Svezali su njezine ruke i noge, i nemilosrdno su je tukli u bjesomučnoj vrelini pustinje. Ona se obratila Allahu i dovila: Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od Faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog! ( et-Tahrim, 11) 

To je bila njena želja. Da bude u Džennetu. I dova joj je ispunjena. Navodi se da kada je ovo rekla, nebo se za nju otvorilo i ona je vidjela svoj dom u Džennetu. Nasmiješila se. Frustrirani i ljuti, stražari su podigli ogroman kamen kako bi je potpuno uništili. Ali, prije nego što su to uradili, Allah je uzeo njezinu dušu i ona je postala primjer za sve vjernike i vjernice do kraja vremena. 

Želje, nade i težnje! Ko ih nema? Kada prosječu osobu pitate šta želi, pojedini će odgovoriti milion dolara, možda sportski automobil i kuću pored jezera ili čak putovanje u Disneyland. Ali, malo nas se sjeti najviših ljudskih želja. Najvećih želja, najboljih želja, najuzvišenijih želja. Sigurno, one su na našem spisku, i mi to želimo ali ne sa tolikim žarom i strasti koju zaslužuju. A koja je to želja, nakon svega? To je želja za Džennetom; čistim, uzvišenim prebivalištem vjernika. 

Nemuslimani vjeruju da će im želje biti ispunjene ako zažele ispod zvijezde, puhnu u rođendansku svjećicu ili da će im duh iz lampe može ispuniti tri želje. Ali, elhamdulillah, mi smo muslimani i nama nije potrebna zvijezda, svijeća u torti da bismo nešto poželjeli. Zapravo, nama nije čak ni potreban duh iz lampe. Sve što moramo učiniti jeste da se predamo Allahu, vjerujemo u Njega, činimo dobra djela koliko je u našoj mogućnosti, nadajući se Njegovoj milosti i bojeći se Njegove ljutnje. 

Allah nam je kazao u Kur’anu: Oni koji budu vjerovali i dobra djela činili i koji Gospodaru svome budu odani biće stanovnici Dženneta, u njemu će vječno boraviti.(Hud,23) Kao muslimani mi također znamo da postizanje nečega nisu samo prazne riječi. To znači željeti svim srcem, uposliti jezik i doviti za to, te se potruditi kako bi se to postiglo. A Džennet je najuzvišenija želja. Ali, da li mi zaista želimo Džennet? Ako želimo, šta radimo da bismo ga postigli?