Post je iskup za grijehe

Uzvišeni Allah kaže: “Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.” (Et-Tegabun, 15)

Uzvišeni je rekao: “…Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija, 35)

Izraz “fitna” koji je upotrijebljen u ovim ajetima znači: iskušenje i ispit.

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Ispitujemo vas poteškoćama i blagostanjem, zdravljem i bolešću, bogatstvom i siromaštvom, halalom i haramom, pokornošću i griješenjem, uputom i zabludom.”[1]

Huzejfa, radijallahu anhu, prenosi da je Omer, radijallahu anhu, upitao: “Ko je upamtio izjavu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o iskušenju?” Huzejfa je rekao: “Ja sam ga čuo kako govori: ‘Iskušenje za čovjeka (može biti) u njegovoj porodici, njegovom imetku i njegovom komšiji, a pokriva (briše) ih obavljanje namaza, post i dijeljenje sadake (zekata).’” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[2]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on od svog Gospodara da je rekao: “Za svako (loše) djelo postoji iskup; post je Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem…” Bilježi ga El-Buhari.[3]

U predanju koje bilježi Ahmed navodi se: “Svako (dobro) djelo je iskup (za počinjene grijehe),[4] a post je Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem.”[5]

U drugom predanju kaže se: “Svako dobro djelo je iskup, osim posta, on je Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem.”[6]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, brišu (grijehe počinjene) između njih, ako se izbjegnu veliki grijesi.”[7] Hadis bilježi Muslim.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, znajući njegove granice i čuvajući se od onoga čega se treba čuvati u njemu, bit će mu izbrisani (grijesi) koje je prije (počinio).” Hadis bilježi Ahmed, a autentičnim ga je ocijenio Ibn Hibban.[8]

Pouke i propisi

Čovjek nekada bude iskušan dobrom, a nekada zlom. Jedan vid iskušenja dobrom jeste materijalno blagostanje i obasipanje raznim blagodatima, a iskušenje zlom može biti kroz brige, muke i bolesti. Djeca i imetak su iskušenje čovjeku, a to iskušenje manifestira se njegovim zapostavljanjem obaveza prema Uzvišenom Allahu, a sve zbog silne ljubavi koju osjeća prema njima. Zbog njih postaje škrt i pohlepan, a to će biti razlog njegovog kažnjavanja na ahiretu. Drugi vid iskušenja u imetku i porodici očituje se u činjenici da on prema njima ima obaveze koje mu je propisao Mudri Zakonodavac, kao što je podučavanje, odgoj i skrbništvo nad njima i tome slično. Ukoliko čovjek zapostavi ta njihova prava ili ih u potpunosti ne izvrši, postaje grješan.[9]

Neposlušnost i grijesi su iskušenje, pa ko bude iskušan, recimo, ženom koja mu nije dozvoljena, ili haram imetkom i tome slično, on se ubraja među one koji su iskušani. Nekada u to iskušenje padnu i neki pobožni ljudi[10], kao što kaže Uzvišeni Allah: “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi” (El-A‘raf, 201). Uzvišeni je rekao: “…i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Alu Imran, 135) Onaj ko bude iskušan ustrajnim griješenjem i činjenjem nekog grijeha, treba povećati činjenje dobrih djela, jer dobra djela brišu grijehe. Uzvišeni Allah kaže: “…Dobra djela zaista poništavaju loša…” (Hud, 114). Moguće je da mnogobrojno činjenje dobra bude povod za čovjekovo oslobađanje iz okova tog grijeha, tako da ga Allah, zbog te pokornosti Njemu, uputi na iskreno pokajanje.

Ovi hadisi ukazuju na činjenicu da post briše grijehe. Međutim, u hadisu od Ebu Hurejre negira se da post briše grijehe (na isti način kako je to slučaj sa drugim djelima, op. prev.): dok (sva ostala) dobra djela brišu loša, post ne samo da briše (loša djela), nego još ostaju sevapi za njega i nakon brisanja. Ovakvu ulogu ima post koji je iskren i čist od pretvaranja (rijaluka) i drugih nedostataka.[11]

En-Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Možda će neko reći: ‘Ako abdest briše grijehe, pa šta će onda brisati namaz, ili ako namaz briše grijehe, šta će obrisati namaz u džematu, ramazan, post dana Arefata, post dana Ašure, istovremeno izgovaranje amin sa melekima, jer za sve to se kaže da briše grijehe?’ Na ovo su odgovor dali učenjaci rekavši da sve spomenuto može brisati grijehe. Ako osoba bude imala malih grijeha, (ovi ibadeti) će ih izbrisati, a ako ne bude imala ni malih ni velikih grijeha, a bude izvršavala sve ove ibadete, onda će joj biti upisana dobra djela i podareni veći stepeni (deredže), a ako se uz izvršavanje ovih ibadeta nađe i neki veliki grijeh ili više njih, nadamo se da će mu ih ublažiti.”[12] Činjenjem dobrih djela nije moguće postići oprost za grijeh uzurpiranja prava ljudi. Dakle, taj grijeh ne brišu dobra djela, svejedno radilo se o malim ili velikim grijesima. Da bi se taj grijeh oprostio, potrebno je vratiti uzurpirano pravo dotičnoj osobi ili dobiti halal od onoga kome je učinjena nepravda.[13]

U ovom hadisu istaknuta je vrijednost posta i ukazano na to da je post povod za brisanje grijeha.

Ovu blagodat brisanja grijeha i iskupa za njih, kao i ostale odlike posta, zaslužit će onaj ko svoj post sačuva od onoga što ga kvari. To potvrđuje predanje Ebu Seida: “…znajući njegove granice (tj. granice posta) i čuvajući se od onoga čega se treba čuvati u njemu…” Shodno tome, musliman treba čuvati svoje noći i dane u ramazanu od svakog zabranjenog govora, kao što je ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, i gledanja u ono što je zabranio Uzvišeni Allah, a što se prikazuje u sredstvima informiranja, u serijama i zabavnim programima. Molimo Uzvišenog Allaha da muslimanima podari uputu i pravi put!

Značenje riječi Uzvišenog Allaha: “bijela nit i crna nit”

Uzvišeni Allah kaže: “…Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore…” (El-Bekara, 187)

Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, kaže: “Kada je objavljeno: ‘Dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit (bijeli konac) od crne niti (crnog konca)’, uzeo sam crni i bijeli konac i stavio ih pod jastuk. Noću sam ih gledao i nisam ih mogao razlikovati. Kada je svanulo, otišao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tome, a on reče: ‘To je samo crnina noći i bjelina dana.’” (Muttefekun alejhi)[14]

Pouke i propisi

10.U ovom hadisu vidljiva je želja ashaba, radijallahu anhum, da žurno primijene Božije naredbe i sve ono što se u Kur’anu objavljuje Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. U nekim predanjima ovog hadisa spominje se da je Adijj, radijallahu anhu, rekao: “O Allahov Poslaniče, ja sam zapamtio sve što si mi oporučio, osim bijele i crne niti. Sinoć sam noć proveo sa dva konca, gledajući sad u ovaj, sad u onaj.” Na to se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osmjehnuo rekavši: “To je samo (razlikovanje) bijele niti od crne niti na nebu.”[15] Adijj je bio toliko posvećen ovom pitanju da je dva konca stavio ispod svog jastuka.[16]

11.Ashabi, radijallahu anhum, nisu puno postavljali pitanja, izuzev u situacijama kada su im određena pitanja vezana za ibadete (obredoslovlje) bila nejasna i ulagali su maksimalni trud u razumijevanju kur’anskih ajeta. Pošto im je ovo pitanje bilo nejasno, obratili su se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki musliman trebao bi se tako ponašati, nastojeći primijeniti ono što nalažu šerijatski tekstovi, ne izmišljajući pitanja, nego postavljajući isključivo pitanja o nejasnoćama u pogledu djela koja ga približavaju Uzvišenom Allahu.

12.Riječi: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore” znače: “Sve dok se ne razdvoji bjelina dana od crnine noći, a to se dešava pojavom prave zore.”[17]

13.Odgovor na nejasna pitanja i dvosmislene izraze traži se kod učenjaka koji su dobro upućeni u nauku.

14.U ovim tekstovima nalazi se dokaz da se vrijeme poslije zore računa kao dan, a ne noć.[18]

15.Jelo i piće može se konzumirati samo do pojave zore. Ako bi se pojavila zora, a neko u tom trenutku konzumirao hranu ili piće pa odmah prestao, njegov bi post bio ispravan, a ako bi nastavio sa konzumiranjem, njegov post bio bi pokvaren.[19]

Žena tokom menstruacije ne posti, ali je dužna napostiti propuštene dane

Muaza bint Abdullah el-Adevija, Allah joj se smilovao, kaže: “Pitala sam Aišu, radijallahu anha: ‘Zašto žena koja je imala mjesečni ciklus nadoknađuje propuštene dane posta, a ne nadoknađuje propuštene namaze?’ ‘Jesi li ti harurijka?’, upitala je Aiša. ‘Nisam harurijka’, odgovorila sam, ‘nego ja pitam.’ Rekla je: ‘To nam se dešavalo (mjesečni ciklus), pa nam je naređeno da nadoknadimo post, a nije nam naređeno da nadoknadimo namaze.’” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[20]

Et-Tirmizi bilježi predanje od Muaze u kojem se navodi da je upitala Aišu, radijallahu anha: “Da li žena nadoknađuje namaze propuštene tokom menstruacije?” Aiša je rekla: “Jesi li ti harurijka? Mi smo imale menstruaciju i nije nam bilo naređeno da nadoknađujemo (namaze).”[21]

Aiša, radijallahu anha, kaže: “Mi smo u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imale menstruaciju, poslije koje bismo se okupale, pa bi nam naredio da nadoknadimo post, a nije nam naredio da nadoknadimo namaze.” Hadis bilježi Et-Tirmizi i kaže da je hasen (dobar). Zatim Et-Tirmizi kaže: “Učenjaci postupaju u skladu sa ovim hadisom i nije nam poznato da među njima postoji razilaženje o tome da žena koja je imala menstruaciju nadoknađuje post, a ne nadoknađuje namaze.”[22]

Aišine, radijallahu anha, riječi: “Jesi li ti harurijka?”, označavaju negodovanje zbog ovog pitanja. Harurije su haridžijska sekta. Naziv su dobili po mjestu iz kojeg potječu, a to je Harura, naselje u blizini Kufe. Bili su poznati po cjepidlačenju i konzervatizmu.[23] Neki od njih smatrali su da žena namaze propuštene zbog mjesečnog ciklusa treba nadoknaditi, protiveći se tako hadisima i konsenzusu islamskih učenjaka[24], zato joj se i Aiša obratila u ovoj formi negodovanja, pitajući da li je ona jedna od njih.

Pouke i propisi

16.U ovom hadisu izriče se zabrana cjepidlačenja i pretjerivanja u vjeri i upućuje se na obaveznost zaustavljanja kod šerijatskog teksta te postupanja po njemu, uz prihvatanje Allahovih olakšica koje je podario Svojim robovima. Kao što je pretjerivanje pokuđeno, isto tako je pokuđena i nemarnost u vjeri, a najbolja je sredina, to jest primjenjivanje svih tekstova.

17.Hadis ukazuje da je opravdano osuditi onoga ko pretjeruje u vjeri, na prigodan i odgovarajući način koji će polučiti pozitivne rezultate, a neće izazvati veću štetu.

18.Ukoliko muftija posumnja u dobre namjere onoga koji postavlja pitanje, tada on treba muftiji pojasniti da traga za rješenjem i da nije zanovijetalo, kao što je Muaza rekla: “Nisam harurijka, nego ja pitam.” Tada mu muftija treba dati odgovor potkrijepljen dokazom koji će mu otkloniti nedoumice, kao što je učinila Aiša, radijallahu anha.

19.Razloge određene zabrane najbolje je pojasniti citiranjem dokaza iz Kur’ana i sunneta, tj. navođenjem ajeta i prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovako je postupila i Aiša, radijallahu anha, kada je ashabijkama objasnila ovaj šerijatskopravni propis. Ona je na postavljeno pitanje odgovorila da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, njima naredio da nadoknade post, a nije im naredio da nadoknade namaze. Da je nadoknađivanje namaza bila obaveza, njima bi to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, jer je on najbolji savjetnik svom ummetu i nije ostavio ništa a da to nije objasnio i pojasnio.[25] Ovako se musliman treba predati Uzvišenom Allahu, poštujući Njegov vjerozakon (šerijat), primjenjujući autentični tekst, izvršavajući naredbe i izbjegavajući zabrane, jer ih je šerijat zabranio, pa čak i ako ne bi spoznao razlog i mudrost tih propisa.

20.Ibn Abdul-Berr, Allah mu se smilovao, kaže: “Postoji konsenzus islamskih učenjaka da žena za vrijeme mjesečnice (hajza) ne posti, ali će post nadoknaditi, a namaze neće naklanjati. Nema razilaženja o tom pitanju, hvala Allahu, a ono oko čega se muslimani usaglase, to je istina i dobro koje nikom ne ostavlja mogućnost za ispriku (da to nije znao).[26]

21.Činjenica da žena nije obavezna da nadoknadi namaze propuštene tokom menstrualnog ciklusa znak je lahkoće i tolerantnosti šerijata te vid Allahove milosti prema ženama, jer namaz se često ponavlja i ženama bi bilo teško nadoknaditi ih. Stoga žene trebaju zahvaljivati Uzvišenom Allahu na ovom olakšanju i rasterećenju.

22.Ako žena postane čista (prestane joj menstruacija) odmah poslije pojave zore, ona ne može postiti taj dan i treba ga nadoknaditi, jer kada je zora nastupila, ona je imala menstruaciju.

23.Ako žena samo na trenutak prije zalaska sunca dobije menstruaciju, post joj je pokvaren i taj dan treba nadoknaditi.[27]

24.Ako žena barem trenutak poslije zalaska sunca dobije menstruaciju, njen post tog dana je ispravan.

25.Ako žena za vrijeme posta osjeti da joj se menstrualna krv pokrenula, ili osjeti bolove, ali krv se ne pojavi tada, nego tek poslije zalaska sunca, njen post je ispravan.[28]

26.Iz hadisa se razumije da bolesnik nije obavezan postiti, čak i ako ima nešto snage, ako mu post predstavlja poteškoću i ukoliko se plaši da će se bolest povećati, jer ženi koja ima menstruaciju post nije odjednom postao nepodnošljiv, nego joj je težak zbog krvarenja (izljeva krvi), a krvarenje se tretira kao bolest.[29]

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl

Preveo: mr. Ahmed Purdić

[1] Ibn Kesir, Tefsir, 3/286.

[2] El-Buhari, 1796, i Muslim, 144.

[3] El-Buhari, 7100, i Ahmed, 2/504.

[4] Svako čovjekovo dobro djelo može biti uzeto od njega na budućem svijetu kao kompenzacija (poravnanje) za nepravdu koju je nekome učinio, osim posta. (op. prev.)

[5] Ovo predanje bilježe Ahmed, 2/457, i Et-Tajalisi, 2485.

[6] Ovo predanje bilježe Ibn Rahavejh, 58, i El-Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, 3/179, koji ga pripisuje Ahmedu i kaže: “Njegovi prenosioci su prenosioci Sahiha.” Autentičnim ga smatra Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/109.

[7] Muslim, 233.

[8] Ahmed, 3/55, Ebu Ja‘la, 1058, El-Bejheki, 4/304, a Ibn Hibban ga smatra autentičnim, 3433.

[9] Šerh En-Nevevi ala Muslim, 2/171.

[10] Ibn Abdul-Berr, Et-Temhid, 17/394.

[11] Fethul-Bari, 4/111.

[12] Šerh En-Nevevi, 3/113, i Ed-Dibadž ala Muslim, 2/17.

[13] Vidjeti: Tenvirul-havalik, 2/42, i Tuhfetul-ahvezi, 1/535.

[14] El-Buhari, 1817, i Muslim, 1090.

[15] Ovo predanje bilježi Et-Taberani u El-Kebiru, 17/79, br. 175.

[16] Vidjeti: El-Mufhim, 3/148–150. El-Kurtubi navodi da je od objavljivanja riječi Uzvišenog: “…od crne niti…” do objavljivanja sljedeće riječi: “zore (minel-fedžr)”, prošla cijela godina.

[17] Vidjeti: Tefsir Ibn Kesir, 1/222, i Fethul-Bari, 4/134.

[18] Šerh En-Nevevi ala Muslim, 7/201, i Fethul-Bari, 4/134.

[19] Vidjeti: Fethul-Bari, 4/135.

[20] El-Buhari, 315, i Muslim, 335.

[21] Ovo je Et-Tirmizijevo predanje, 130.

[22] Hadis bilježi Et-Tirmizi i kaže da je hasen, 787.

[23] Fethul-Bari, 1/422.

[24] Vidjeti: El-Mugni, 1/188, Hašijetu Es-Sindi ala Sunen En-Nesai, 4/191, i Umdetul-kari, 3/300.

[25] Umdetul-kari, 3/301.

[26] Et-Temhid, 22/107.

[27] Fetava el-ledžna ed-daima, 10/155, fetva br. 10343.

[28] Ovo je fetva šejha Ibn Usejmina. Vidjeti: El-Fetava el-džamia lil-mer’etil-muslima, 1/325.